Kaplan Burovic

Home » Sudbina Kaplana Burovica » MONSTRUOZNO KRIMINALNI NAPADI ALBANACA NA AKADEMIKA BUROVIĆA

MONSTRUOZNO KRIMINALNI NAPADI ALBANACA NA AKADEMIKA BUROVIĆA

Ima nekoliko nedjelja što se pod rukom, krišom (i porukom da se ne da akademiku, prof. dr Kaplanu Buroviću i njegovim prijateljima!), razdaje knjiga Albanca iz Ulcinja Bahri Brisku, koja nosi naslov na albanskom jeziku “POLEMIKË lidhur me falsifikimet shkencore kundra shqiptarëve të Kapllan Buroviqit”(POLEMIKA u vezi naučnih falsifikata Kaplana Burovića protiv Albanaca), štampana u Skadar (Albanija), sponsorizirana od albanske dijaspore u SAD, a kao izdanje Saveza albanskih stvaraoca u Crnoj Gori.

Iako ovaj Bahrija ređa svoje ime pored imena Ramiza Alije, poslije smrti Envera Hodže šef Partije rada Albanije (navodno “komunističke”), pa i eks-predsjednik Republike Albanije, ne samo da ga eks-Jugosloveni ne poznaju, već ga ne poznaju ni njegovi Albanci, izuzev onih kojima je izašao po sudskim salama kao svjedok optužbi jugoslovenske UDB-e protiv nevinih ljudi, kojima su inscenirani sudski procesi. Svjedok ne samo protiv Jugoslovena slovenskih nacionalnosti i hrišćana, već i protiv Albanaca njegove muslimanske vjere!

Godine 1959, u Tetovo, ovaj je B.Brisku izašao i kao svjedok u insceniranom sudskom procesu protiv našeg svima dobro poznatog akademika, prof. dr Kaplana Burovića, a zajedno sa Ademom Demači, albanski književnik sa Kosova, kasnije vrhovni komandant UČK (“Oslobodilačka” vojska Kosova), sa titulom MARŠAL. Tu, pred sudom, u prekidu između dvije sudske seance, Bahri Brisku, potražnjom onih iz UDB-e, falsikovao je i sudska dokumenta protv Akademika Burovića.

Kako je usmeno priznao u sudskom procesu u Ulcinju 1997. godine, a pismeno i u navedenoj knjizi, str. 64, ovaj je Bahrija pred sudom u Tetovo kriminalno lagao protiv Akademika Burovića onako kako su ga instruirali oni iz UDB-e. Bazirajući se na njegove laži i falsifikate, a i na laži Adema Demači (koje je i ovaj priznao pred sudom!), Akademik Burović je tada kažnjen na 18 mjeseci strogog zatvora, razorena mu je porodica, prostituirana supruga, opljačkan stan, ugrabljen ušteđeni novac i razoren život njemu i njegovoj djeci za vjek i vjekova. Sve patnje i stradanja Akademika Burovića, koja su slijedila taj montirani sudski proces, a koja su sada poznata ne samo nama, eks-Jugoslovenima, već širom svijeta, baziraju se na tom sudskom procesu i toj protuzakonskoj osudi, sasvim očita kriminalna nepravda, poznata iz prakse Tito-Rankovićevske UDB-e. Da nije bilo tog sudskog procesa, život Akademika Burovića bi sigurno tekao sasvim drugim putem. I pored toga, prolazeći preko paklenih stradanja (u albanskom zatvoru je 10 puta na živo odran!), pretskazanje javnog državnog tužioca u toj sali, na završetku pocesa (njegova zadnja riječ!), da se nada da će Akademik Burovic, iako kažnjen kao narodni neprijatelj, biti, kao do sada, i u budućnosti konstruktivan građanin jugoslovenske zajednice naroda – ostvarilo se. Kako se zna, pošto je izašao iz jugoslovenskog zatvora, Akademik je pošao za SSSR, a preko Albanije, gdje su ga prisilno zadržali i kaznili za “političku i ideološku diversiju” na 43 godina monstruoznog zatvora, masakrirajući mu djecu, a pošto su mu i ovi, kao braća jugoslovenskih Udbaša, prostituirali njegovu drugu suprugu.

Za konstruktivnog građanina Akademika Burovića je proglasio i Fatos Nano, šef PRA i predsjednik Vlade Albanije, i to sred Ženeve, gdje je pošao da ga izvijesti da mu je on lično priznao punu nevinost i da ga lično poziva da se vrati u Albaniju.

Da je bio i ostao stvarno konstruktivan građanin, dokazao je to ne samo svojim životom od nesalomljivog heroja protiv socijal-fašističkih diktatura Balkana, već i djelima, njegovim književnim, publicističkim i naučnim stvaranjem, po čemu je aktuelno poznat širom svijeta. Vidite svijetsku WIKIPEDIJU, njemačku ili englesku, ili sajt Universiteta New-Yorka, kao i WIKIPEDIJU Srbije, pa i onu Albanije. On je aktuelno najveći albanolog na svijetu.

Godine 1993, čim je Akademik Burović izašao iz albanskog zatvora, naređenjem i instrukcijama jugoslovenske UDB-e i albanskog SIGURIMI-a, B.Brisku je otišao u Tiranu i dao enverovskom listu JEHONA, Br. 10, Tirana, maj 1993, dug intervju od 3 stranica sitnog sloga, pod naslovom “Kapllan Resulët kanë qenë e mbeten agjentë të UDB-ës” (Kaplan Burović je bio i ostao agent UDB-e): kako vidite, od naslova pa do kraja, taj je “intervju” protiv Akademika Burovića, a pun psovki, uvreda, monstruoznih laži, falsifikata i kriminalnih provokacija ovog agenta UDB-e, koji – kao svi lopovi kad se nađu u škripcu – kliče: “Uhvatite lopova!” Te su psovke, uvrede i laži imale za cilj da izazovu Akademika za lično obračunavanje sa Bahrijom, te da im se tako pruži mogućnost vlastima da opravdaju njegovo ponovno hapšenje. Svestan ove provokacije, Akademik ne samo što ne nasjeda, već odmah, 1993 (!!!), baca na sud u Ulcinju dvojnog agenta Bahri Brisku.

Pred sudom u Ulcinju, godine 1997 (poslije punih 4 godina provociranja !!!), razvija se sudski proces, gdje Bahri Brisku (instruiran od svojih poslodavaca!) priznaje da je u tom “intervjuu” lagao protiv Akademika Burovića, pa mu se i izvinuo, i zamolio da mu oprosti. Uz to, on izjavljuje (tobože kao pokajan!), da je i pred sudom u Tetovo lagao protiv Akademika Burovića. Na to je Akademik Burović plemenito izjavio sudiji:

“Ne tužim ga da biste ga kaznili zatvorom, jer sam lično izdržao zatvor za sebe i sve Ulcinjane. Tužim ga samo – za ovu njegovu izjavu. Dajte mi kopiju zapisnika sa njegovom izjavom da priznaje da je u tom njegovom “intervjuu” lagao, da su neke laži tog “intervjua” dodali oni iz redakcije lista, te da mi se izvinjava i moli me da mu oprostim, kao i da priznaje da je i pred sudom u Tetovo lagao protiv mene!…Oprošteno mu bilo sve.”

Kako rekoh, prije nekoliko nedjelja, ovaj Bahri Brisku je objavio njegovu knjigu POLEMIKË, kako vidite opet od samog naslova do poslednje 264-te stranice prepuna najprljavijih psovki, uvreda, monstruoznih laži, kleveta, paklenih intriga, falsifikata, pretnji, optužbi i najkriminalnih provokacija. On tu ponavlja pređašnje psovke i uvrede, koje i produbljuje, a dodaje i nove, neviđene, bez presedana u istoriji čovječanstva. Sve na taj način i tim rječnikom, tim uličarskim psovkama i uvredama, da bi izazvao Akademika, da bi ga učinio da pobjesni. Izvolite pročitati tu besprimjerno notorno kriminalnu paskvilu, pa recite i sami da li je ovo istina! Ko bi to pročitao i uzdržao se, bilo da je napisana i za rođaka vašeg, a ne za vas lično?! Ko bi to pročitao i ostao pri sebi?! Sasvim jasno se vidi njen provokativni, satanski karakter i cilj.

Preko svega, svim tim blamiranjima, sataniziranjima, Bohrija hoće da diže protiv Akademika ne samo svoj narod, Albance, koje i otvoreno poziva za to, već i narod Akademika, Srbo-Crnogorce i Makedonce, na adresu kojih intrigira svojim laživa i falsifikatima, prikazujući im Akademika kao Albanca, što više i kao muslimana, koji je navodno i pisao protiv njih. Sa druge strane, iako ga proglašava za ništavilo, za sasvim bezvrednu ličnost, moli ga da se vrati albanskom narodu, da se ujedini sa njim protiv srpsko-crnogorskog naroda, jer će ga Srbo-Crnogorci, pošto ga budu iskoristili, baciti kao isceđeni limun.

Kako se zna, ovi Albanci su prije nekoliko godina, u Ženevi, izazvali infark miokardis Akademiku Buroviću, isto tako jednom monstruoznom provokacijom, napadom, nastojeći da ga fizički likvidiraju. Godine 2009, ponovo su ga monstruozno provocirali, ovaj put sred Tirane, da bi mu izazvali drugi infark, a sa nadom da će ga konačno fizički likvidirati: na njegove oči spalili su mu sav tiraž četiri novih izdanja njegovih knjiga, čije je štampanje unapred platio. Svijestan da ga upravo zato provociraju, Akademik je pribrao sebe i stojički preboljio taj kulturocid ovih Albanaca, taj monstruozni napad na njegov permanentno od njih ugroženi život.

B.Birsku priznaje da je ovu novu paskvilu napisao potražnjom, porukom i – bezdrugo – svestranim instrukcijama, materijalima njegovih kolega, koji su ga zato pozvali u Albaniji (Vidi str. 39!). Sem imena poznatog enverovskog pjesnika Dritero Agoli, član CK PR Albanije (sada “Socijalističke” partije), imena drugih ne navodi, ali – po enverovskom duhu te paskvile i po otvorenim enverovskim stavovima sa stranice na stranici – i da nam nije spomenuo ni ime Agoli-a, jasno je sa kim imamo posla i u čijoj je službi.

Znači, atavistički bijes Brisku Bahrije protiv Akademika Burovića je bijes Enverovaca i albanskih ekstremnih nacionalista, šovinista i rasista, koji, nesposobni da pobiju njegove albanološke teze, urliču protiv njega, pa psovkama, lažima i falsifikatima nastoje da njemu i svima drugima zatvore usta, da im ne dozvole da iznose naučna dokumenta, činjenice i argumenta da Albanci nisu autohtoni ni u Albaniji, kamoli na Kosmetu i ma gdje na Balkanu, da nisu ni genealoški sljedbenici Ilira, kamoli i Pelazga.

Za ovo nam svjedoči i izjava Brisku Bahrije pred sudom u Ulcinju da su Enverovci, njegove kolege, i prvoj njegovoj paskvili, onoj iz 1993. godine, dodali svoje laži i uvrede.

Za ovo svjedoči i paskvila albanskih intelektualaca, isto tako Enverovaca, koja je objavljena u Lucern (Švajcarska) 1995. godine, a pod naslovom OTVORENO PISMO, prepuna psovki, laži, pa i sa pretnjama da će Akademiku slomiti glavu. Koliko da znate: tu se najprljavije blasfemira i protiv Njegoša, isto tako bez elementarne etike pisanja. Kao odgovor na to, Akademik je hladnokrvno i faksimilno preštampao tu paskvilu u svojoj poznatoj knjizi NJEGOŠ I ALBANCI, Ženeva 2002, da bi cio svijet vidio ko su ovi albanski enverovski i buržuaski intelektualci. Svaka čast pojedincima, koji su se i preko medija ogradili od ovih huligana, što psuju, lažu i falsifikuju protiv Akademika Burovića. Među njima posebno ističemo istoričara Ardiana Vehbiu, koji je otvoreno, preko medija istupio u odbranu Akademika, pa je podržao i njegove albanološke teze.

Albanci kova Brisku Bahrija od vremena su poznati po izuzetno monstruoznim djelima, u prvom redu njihov Ismail Kadare, koji im je prethodio u zabrani vjere i rušenju vjerskih ustanova, crkava, manastira, džamija i tećea, a i kao duševni potstrekač najmonstruoznije demostracije na svijetu, održana od albanskih profesora i studenata na Prištinskom universitetu 1991. godine, a protiv puštanja Akademika Burovića iz zatvora. Ili ima monstruoznije demostracije?! Svuda po svijetu su demostrirali za puštanje ljudi iz zatvora, posebno književnika, naučnika i ličnosti, naročito kad se saznalo da su u zatvor i nevini. Samo su Albanci ti koji su demostrirali protiv puštanja iz zatvora, i to upravo Akademika Burovića, koji je žrtvovao sebe i porodicu, svoju maloljetnu djecu, u borbi za slobodu i demokatiju Albanije, pa je i doprinio albanskoj kulturi (književnosti) i albanskoj nauci (albanologiji), kao niko drugi od stranaca prije njega, pa ni od njih samih.

Ali, ovi Albanci (od kojih pati i sâm albanski narod!) niti znaju da se dugojače zahvaljuju. Ko im je najviše doprinio i ko je najviže žrtvovao za njih, toga su najviše ogovarali, psovali i optuživali, satanizirali kao svog neprijatelja. Sjetite se samo austrijskog plemića, pukovnika De Bronjar, i italijanskog podoficira Ðovani Valencio! Polazeći od ovoga, albanski je narod stvorio i poslovicu da Albanac, dok mu ne odradiš majku, neće te nazvati ocem.

Nova provokacija, preko paskvile POLEMIKË, ima za cilj prije svega da izazove drugi infark Akademiku i, ako im to ne upali, da ga primoraju da zgrabi oružje i da se lično obračuna sa autorom te paskvile, te da tako opravdaju njegovo novo hapšenje i eliminiranje.

Svom srećom, Akademik je od vremena svijestan ovih provokacija, pa sigurno neće nasjesti.

Od notornih laži, kojima vri paskvila kao crkotina od crvi, navodimo samo ovu, sa strane 81:

“Kaplan Burović za mene izjavljuje jednu nisku laž, tobože sam ja, pred sudom u Ulcinju, izjavio da sam lagao i intrigirao protiv njega, da sam mu se izvinuo i zamolio da mi oprosti (Ulcinj 1997). Ja (Bahri Brisku) ne samo što nisam imao potrebu da priznam nešto što nije bilo tako, već i zbog samog razloga što sa predlogom sudije (presjednik ovog Suda), koji je ubjedio potpuno Kaplana da njegove optužbe protiv mene nijedna nije dokazana i reče Kaplanu da povuče tužbu koja ne samo što je neosnovana, već niti je dokazana. Kaplan je priznao da to učini odmah i povuče tužbu i nije se odvio nimalo suđenje!…Ovo je istina…a ne ono što kaže Kaplan, koji laže protiv mene.”

Čim sam ovo pročitao obratio sam se Sudu u Ulcinju da mi dadnu jednu kopiju tog zapisnika i rješenja, koju vam evo faksimilno iznosim, pa sudite sami ko laže i ko govori istinu.

Iz tog zapisnika vidi se jasno da je Bahri Brisku priznao da je lagao protiv Akademika Burovića u albanskom enverovskom listu JEHONA, tereteći za jedan dio tih laži redakciju lista, koja je – po njemu – pridodala od sebe neke laži, što je sigurno istina, jer svu tu paskvilu Bahrija je i sklepao uz njihovu svestranu pomoć, za što su ga i pozvali u Albaniji.

Iz zapisnika se isto tako jasno vidi da se Bahrija izvinuo Akademiku Buroviću, pa i zamolio ga da mu oprosti.

Nema u zapisnik izjave Bahrije da je i pred sudom u Tetovo lagao protiv Akademika, jer vlasti Crne Gore, sljedstveno i sud, nastavljaju sa titoizmom i saradnjom sa eks-jugoslovenskom UDB-om. Ali, ako je u taj zapisnik izostavljena ta usmena izjava Bahrije, evo vam je napismeno, u njegovoj paskvili POLEMIKË, na str. 64:

“Jedan inspektor makedonske UDB-e…stotinama puta mi je naklapao čitavim časovima što sada treba da ja kažem protiv Kaplana pred sudom…i pored njihovog nasilja i nadčovječanskih tortura, koje su mi učinili (Ovo sigurno nije istina!- LT), pred sudom nisam iznio ni jednu desetinu onoga što su tražili od mene”.

Carta canta!

Sada se pitamo: Kada ovaj Bahrija ovako laže i falsifikuje u vezi jedne činjenice i dokumenta od pre 10-14 godina, koji se i čuva u aršivi Suda, kako li to laže u vezi sa događajima od prije 50 i više godina, a za koja nema ni dokumenata, niti svijedoka, jer su mnogi u međuvremenu i umrli?!

Kako se zna, Akademik Burović je autor sada svima poznatih albanoloških teza, kojima je sasvim jasno i neoporecivo, prudentno i naučnom akribijom, dokazao da Albanci nisu autohtoni ni u samoj Albaniji, kamoli van njenih granica, u Srbiji (na Kosmetu), u Makedoniji, Crnoj Gori i Grčkoj. Isto tako on je dokazao da Albanci nemaju nikakve etničke veze ni sa Ilirima, kamoli i sa Pelazgima. Ova njegova naučna otkrića prihvaćena su ne samo na sve strane svijeta od naučnika, nealbanaca, već se iz dana u dan prihvaćaju sve više i više i od samih poštenih Albanaca, tu – sred Tirane. Ovo je albanske falsifikatore istorije albanskog naroda učinilo da pobijesne, pa eto – u svom bjesnilu – nema tog zločina koji nisu učinili i koji ne čine protiv Akademika Burovića, njegove djece i njegovih bliskih. Oni su i fizički napali njegovog maloljetnog sina, od 4 godina, u dvorištu obdaništa u Ženevi (zamalo su mu kamenom izbili oko!), a brata (invalid) i sina ovoga napali su fizički sred Ulcinja. Samom Akademiku su preko interneta opjevali opelo, pa – isto tako preko interneta – pozvali su svoje “junake” da pođu u Ženevu i da ga ubiju.

Naglašavam da ova paskvila nije napisana samo protiv Akademika Burovića, već i protiv svih Slovena, posebno protiv Srba, Crnogoraca i Makedonaca, protiv državnog integriteta Srbije, Crne Gore, Makedonije (i Grčke!), isto tako lažima i falsifikatima, rasističkim klevetama i šovinističkim prljavštinama, kojima Bahri Brisku sa svojim kolegama indoktriniraju i huškaju Albance Albanije i njihove dijaspore protiv srpskog, crnogorskog i makedonskog naroda (i grčkog!), a pretendiranjem:

“Amerika nam spasi od velike tragedije Kosovo i ona će nam pokazati gdje su nam etničke granice i do gdje je bila i bitće Albanija…ovo je istorijski testamenat, koji će se uz pomoć Boga i realizirati, kao što nam se realizira pozitivni natalitet do 30 po hiljadu godišnje. Ovo niko drugi nema ne samo na Balkanu, već je redak i u Evropi! Veliki Bog čini čuda i divne stvari!”

Njegove slavopojke za međunarodnog džandara Kapitala i NATO kriminalce ponavljaju se sa stranice u stranicu.

Ova nova paskvila protiv Akademika Burovića je bez presedana ne samo u istoriji albanske literature, već i u istoriji Balkana, Evrope, pa i svijeta. Ne vjerujem da postoji koja druga paskvila, prljavija, gnusnika i paklenija, u nijednom narodu i na nijednom jeziku, protiv nijedne druge ličnosti. Okupirali su Albaniju i turski sultani, i austrijski imperatori, i italijanski fašisti, i njemački nazisti, opljačkali je i užegli, ubijali i hapsili, preplavili su je krvlju najboljih sinova albanskog naroda, ali do danas nijedan Albanac nije napisao protiv nijednog od njih jednu ovakvu paskvilu. Protiv Akademika Burovića, koji je žrtvovao za albanski narod sebe i svoju porodicu, svoju djecu, koji je tako mnogo doprinio u istoriji albanskog naroda, u kulturi i nauci, u znak zahvalnosti – eto njihova monstruozna nezahvalnost. Po njoj će Bahri Brisku sigurno ući ne samo u istoriji albanske literature, već i svijetske, kao Herostat, kao autor najprljavije i najmonstruoznije paskvile na svijetu, memento za sve narode dokle je dostigla neljudska pakost i mržnja.

A, kako rekoh, ovi Albanci (Ne i prosti albanski narod, ne i njegovi konstruktivni građani, intelektualci!), od vremena svijetski afirmirani kao Herostati, od vremena su nam dokazali i da su sposobni, pa i majstori herostatskih monstruoziteta. Krajnje je vrijeme da se napredno čovječanstvo angažuje, da se digne u odbranu akademika, prof. dr Kaplana Burovića, čiji je život permanentno ugrožen od ovih Albanaca, od ovih besprizornih kriminalaca i terorista, koji, zlostavlajući njega, vrše teroristički šantaž i pritisak na sve naučnike svijeta da se ne prononciraju protiv njihove, albanske falsifikovane istorije.

Luka TOMOVIĆ


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: