Kaplan Burovic

Home » Tekstovi Kaplana Burovica » ALBANCI NAJZAD USVAJAJU ALBANOLOŠKE TEZE AKADEMIKA BUROVIĆA

ALBANCI NAJZAD USVAJAJU ALBANOLOŠKE TEZE AKADEMIKA BUROVIĆA

ALBANCI NAJZAD USVAJAJU

ALBANOLOŠKE TEZE AKADEMIKA BUROVIĆA

– Svjedočanstva iz grčke i albanske štampe –

 

Evo će 20 godina od kada je akademik, prof. dr Kaplan Burović (među Albancima poznat sa pseudonimom Kapllan Resuli) prezantirao Albancima na njihovom jeziku svoje albanološke teze, a preko njegovog sada famoznog djela ILIRËT DHE SHQIPTARËT (Iliri i Albanci, Ženeva 1994), koje su Albanci čitavu deceniju krili i proganjali, palili i ukopavali, pozivali svoje vlasti i preko štampe da zabrane ulazak u Albaniji tog i ostalih njegovih djela, pa i njemu samome, iako sasvim dobro znaju da se niko od njih nije borio, nije doprinio i nije žrtvovao za slobodu i demokratiju Albanije ni više od njega, niti kao on. Što su više persekutirali Akademika i njegova djela, to su se Albanci više zainteresirali za njega i njegovo stvaranje. Knjiga ILIRËT DHE SHQIPTARËT  je prelazila od ruke do ruke, ilegalno, pa se i diskutirala ilegalno, a pokoji i legalno. Studenti Akademika Burovića iz zloglasnog zatvora u Burelju (koji je naš Akademik sa svojim albanskim kolegama pretvorio u universitet!) uzeše smjelost da sred Tirane istupe i javno, preko štampe, protiv službene verzije o porijeklu Albanaca od Ilira i Pelazga, a u podršku albanoloških teza Akademika Burovića, po kojima Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, ponajmanje i Pelazgi. Koliko za primjer spominjemo Fatosa Lubonju, koga su prosledili Ardian Klosi, Ardian Vehbiu, Pirro Misha i puno drugih.

Širenje Akademikovih albanoloških teza među Albancima uznemirilo je vlasti, pa instruiraju svog agenta, akademika, prof. dr Skender Shkupi, eks-ambasador u Turskoj, da njegovim uvredama, psovkama, pretnjama, lažima i falsifikatima, koje je objavio u njegovoj kilometarskoj paskvili na stanicama lista ALBANIA, dokaže svijetu da su Pelazgi.  Ovo je izazvalo još veće interesovanje za albanološke teze Akademika Burovića, ne samo među Albancima, već i među drugima, koji mu prevode i objavljuju teze na sve jezike svijeta, od engleskog i kinezskog jezika do japanskog i vlaškog, što je još više uznemirilo Pelazge Albanije. Pogotovo kad su videli da ih neki svijetski universiteti uvode i u svoja predavanja, a neke akademije nauka – i u svoje enciklopedije. Tada su se Pelazgi angažovali da pišu čitave knjige protiv Akademika Burovića. Njihovi dokazi da su Iliri i Pelazgi su:

1. Burović je nenormalan.

2. Burović nije ni akademik, ni profesor, niti doktor. Stoviše nema ni visoko obrazovanje. Ima samo beogradsku gimnaziju.

3. Burović je šarlatan, svinja, pseto, đubretina, govno i td., koga je Enver Hodža trebao da izmasakrira i ubije. Najveća greška E.Hodže je što nije ubio Burovića.

Grci, kao i svi drugi narodi na svijetu, učinili su odjek albanološkim tezama Akademika Burovića preko svojih medija. Pošto u Grčkoj ima nekoliko stotina hiljada Albanaca, koji su tamo otišli trbuhom za kruhom, Pelazgi su se uznemiri, jer – vraćajući se svojim porodicama u Albaniji – oni su donosili sa sobom ne samo mukotrpno privređeni grčki novac, već i ono što su tamo čitali i saznali. Tako se saznaje istina i u Albaniji.

Zato, preko svoje štampe u Tirani, Enverovci prenose odlomke iz tog grčkog lista-foruma, koje propraćaju svojim “komentarima”, često absurdnom sintaksom, koju smo nastojali da je doslovno prevedemo. Sem toga, kako ćete vidjeti, oni i falsifikuju taj teks upravo protiv Akademika Burovića. Naglašavamo da se iz albanskog teksta često ne razume što je albansko a što je grčko. Sve to svjedoči o njihovom uznemirenju i nestaloženosti, zbunjenosti, pošto vide da se naučna istina o porijeklu Albanaca, i poret svih barijera, smetni i sabotiranja od njihove strane, probija širom svijeta, pa i među samim Albancima.

Naglašavamo da su Pelazgi posebno skratili tekst Akademika Burovića. I pored toga, kako vidite, on je najduži. Pa i fotografiju Akademika, koju su Grci sigurno postavili uz njegov tekst, ne donose nam je ovi Pelazgi (=Alabanci), dok fotografije njegovih albanskih studenata donose. Pa za njih, sigurno prema grčkom testu, kažu da su i akademici, dok za Akademika Burovića, za koga Grci sigurno isto takmo kažu da je akademik, ovi nam Albanci kažu da je samo doktor nauka. Nisam mogao da nađem grčki tekst, da bih uporedio albanski prevod sa originalom. Albanski sam našao na njihovom sajtu http://emigrantipeshk.blogspot.com/2009/01/permes-nje-forumi-greko-serbofil.html.

Naslov njihove reprodukcije je PREKO JEDNOG GRČKO-SRBOFILSKOG FORUMA!!!

Donosim prevod sa albanskog:

Polazeći od poslednjih diskusija o ulozi nekih albanskih naučnika u albanska pitanja, učinih jedno istraživanje u jednom grčko-srbofilskom forumu, zvani Illyria (Balkans) Forum, gdje nalaziš takve teme kao “Kastrioti potiču od srpskog guvernatora Janine, Branilo, koji je ubijen 1368…”

Maskirano između dvije teme o ne-Albancu Gjergj Kastrioti (Ovako nazivaju Pelazgi Srbina Ðurđa Kastriotu, koga su, pretendirajući da je Albanac, proglasili za svog nacionalnog heroja!– LT) pretstavlja ti se jedna druga tema, sa koricama jedne knjige, koju je izdao Stefanie Schwander Sievere i Bernd J.Fisher, sa naslovom “ALBANSKI IDENTITETI – MIT I ISTORIJA”. Naslov teme je “PIRRO MISHA I FATOS LUBONJA”.

Pirro Misha

U ovoj knjizi Misha je napisao poglavlje “Invention of Nationalism: Myth and Amnesia” (Izum nacionalizma: Mit i zaborav), koje, kad sam pročitao, da istinu kažem, nije mi ostavio negativan utisak. [Treba da naglasim, istine radi, da interpretacije admina u svakom slučaju su posmatrane obojenim naočarima njegovog apetita i da, zbog sasvim istaknute jednostranosti, ovaj izvor ne vredi uzeti u konsideraciju kao takav. Jedina vrednost postoji u stvari što su se tu tretirali naši naučnici, u pretstavljanju (“Albanci tvrde svojim ustima”). Dok je Lubonja napisao poglavlje “Between the Glory of a Virtual World & the Misery of a Real World” (Između slave jednog izmišljenog svijeta i mizerije jednog stvarnog svijeta)].

Neću da kažem ništa od sebe u vezi sa onim što slijedi; ovo je samo dopunski izvještaj za diskusije, kao i za mnoga pitanja o konkretnim primjerima, koje nam donose naučnici, koji su se tu diskutirali.

Administrator Foruma izjavljuje sa istaknutim slovima da:

 

Albanski akademici Fatos Lubonja i Pirro Misha razaraju albanske mitove o Skenderbegu i ilirskom porijeklu.

Konsesus između srpskih akademika i novog pokoljenja albanskih akademika jeste u tome što istorija Albanije, kako se široko poznaje danas, jeste produkt mita i fantazije, stvorena od Preporoda i kasnije izvitoperena od Envera Hodže, da bi je prilagodio snovima za Veliku Albaniju. Nadamo se da će Albanci videti da kritike, koje veliki srpski akademici čine albanskoj kulturi, su iste i identične sa kritikama koje čine najveći savremeni albanski naučnici.

Lubonja i Misha se referišu i citati se dokumentiraju u vizuelnoj vezi stranica knjige odakle je uzet citat.

Fatos Lubonja

 

Lubonja: « Albanski nacionalizam principijelno nije se rodio kao neophodna želja za oslobođenje od Turske, kako se to zbilo sa grčkim i srpskim nacionalizmom.

– Među glavnim mitovima su oni koji hvale drevnost albanskog naroda i albanskog jezika, kao jedan od najstarijih jezika na svijetu ».

Misha: « Skenderbeg postade albanski nacionalni heroj, iako njegove akcije nikada nisu obuhvatile sve Albance; ni Kosovo, ni najveći dio Juga Albanije nisu obuhvaćeni. Jedan pokušaj koji je on učinio 1455. da zauzme Berat (grad Južne Albanie,-LT), faktički propade. »

Jedan klik dalje odvešće te u duge kolone citata. Evo što se kaže :

 

Fatos Lubonja, slavni albanski disident: « Prije svega mi nemamo jedno jako istorijsko « JA ». Mi smo imali 5 vjekova pod Turcima, i u to vrijeme mi smo imali jedan turski identitet, ne albanski, izuzmi jezik. Mi nismo imali jednu stvarnu istoriju kao Albanci duž tih 5 vjekova. Naša je istorija povezana sa Turskom Imperijom. Ovo je jedan od razloga, mogu reći, što je naš nacionalizam započeo kasno…Albanci su mogli da brane samo svoje kuće, porodice, svoje pleme, i oni nisu htjeli da znaju za ostale.”

 

Dr Kaplan Resuli, disident i famozan albanski istoričar:

Pitanje: Činjenica što su toponimi u Albaniji skoro svi slovenski je neosporna. Odakle dolazi ovo?

Dr Kaplan RESULI: “Na teritoriji današnje Albanije…u početku su se nastanili Sloveni. Godine 548. nove ere, oni su ušli i u Drač (današnji grad Durrës, u pupak Albanije,-LT). Albanci su došli kasnije, preko Transilvanije (Rumunija) i Bugarske, negdje u IX-X vijeku…Ja sam otkrio ne samo da Albanci nisu autohtoni, već da nisu ni Iliri, ponajmanje i Pelazgi…Prvi motiv, koji me potstakao da se suprotstavim albanskoj pseudonauci o njihovom porijeklu od Ilira bila je moja ljubav za istinu…zatim, videći da se Albanci kljukaju šovinizmom i rasizmom i ovako se huškaju protiv susjednih naroda, nadao sam se da će oni, ako im se objasni istina, prekinuti sa tom njihovom neopravdanom mržnjom…Kasnije su moje albanološke teze prihvatili neki albanski naučnici. Među prvima je bio dr Ardian Kljosi, koji se sred Tirane i preko štampe izjavi protiv hipoteze o porijeklu Albanaca od Ilira. Njega će proslijediti Fatos Lubonja i posebno Ardian Vehbiu. Zatim akademik, dr Vinçenc Golletti-Baffa i drugi. Njihov broj je iz godine u godinu rastao, pa su od ustručavanja Doktora Kljosi prešli na smjelost Ardiana Vehbiu, koji je otvoreno izjavio da hipoteza o porijeklu Albanaca od Ilira nema ništa naučnog.

Ja mogu reći da danas postoji jedna nova grupa albanskih naučnika, koji se ne slažu sa lažnim mitovima i smjelo priznaju naučnu istinu onako kako je. Treba znati da im ovo nije lako, jer ekstremni albanski nacionalisti, šovinisti i rasisti, predvođeni od Ismaila Kadare, na svakakav način, teško ih šikaniraju i nastoje da im pod svaku cijenu zatvore usta.”

Srbi, Hrvati otvorili su prve škole u Albaniji.

“Najstariji tekst na albanskom jeziku (nastavlja Kaplan Burović,-LT) je Formula pričešća, prevedena sa latinskog jezika 08.XI.1462. godine od Srbina Pavle Anđelić, koga su Albanci albanizirali u Pal Engjëlli. Prva knjiga na albanskom jeziku je MESHARI, napisana i objavljena početkom 1555. od Hrvata Ivan Buzuk, a štampana u Crnj Gori. Razume se, pretendirajući da je i ovaj Albanac, oni ga albaniziraju u Gjon Buzuku. Koliko da znate, prvi BUKVAR na albanskom jeziku, napravili su Vlasi, a prvi BUKVAR na albanskom jeziku poslije proglašenja nezavisnosti Albanije štampan je u Srbiji i natovaren na konje unet je u Albaniju. Srbin Dositej Obradović je otvorio prvu školu na albanskom jeziku, dok je Srbija ta koja je prva na svijetu priznala Albaniju za nezavisnu državu.”

 

Makedonci razvijaju kulturu u Albaniji.

“Makedonci su značajno doprin’jeli za razvoj albanske kulture (nastavlja Kaplan Burović,-LT). Npr. jedan od najstarijih autora knjiga na albanskom jeziku u Albaniji je Makedonac Petar Budi (1566-1622), koji je napisao i objavio tri knjige na albanskom jezik. Isto tako Makedonac je i Jovan Kukuzel, koga Albanci pretendiraju da je njihov i albanizirali su mu prezime u Kukuzeli, iako se zna da je rođen u Drač, u XI vijeku, gdje ni danas nema nijednog Albanca (Podvukao,-LT)… Neoporeciva je činjenica da su Albanci uvijek, na čelo svih njihovih pozitivnih procesa imali ne-Albance.”

 

Fatos Lubonja: “Prije kratkog vremena, na primjer, ja sam pisao o mitovima i spomenuo sam Skenderbega i Kosovski boj. Rekao sam da su Albanci zaboravili da je Skenderbeg bio Sloven. Napao me Ismail Kadare, ljut kako to ja mogu reći da je Skenderbeg Sloven i da je istorija i kultura Albanaca na nivou Srba (Ne verujem da je ovako u grčkom tekstu. Tamo sigurno piše: “ispod nivoa Srba”,- LT). Ovakva je naša kultura, ona je mitomanična, nacional-komunistička, romantična, auto-pohvalna. Ne  možeš reći nešto objektivno, a da ti se ne nerviraju ljudi. Albanci su jedan narod koji još uvijek nastavlja da sanja. Takvi su oni u njihovim razgovorima, u njihovoj književnosti…U svijetlosti Hodže i piramidalnih šema, Albanci su narod koji još sanja. Takvi su oni.”

 

Kaplan Resuli: “Da spomenemo isto tako…Ðurđa Kastriota Skenderbega, sa njegovim neoporecivim slovenskim porijeklom, Naima Frašeri (jedan Vlah, nacionalni pjesnik Albanije), ili Fan Noli-a (jedan Grk, čije pravo ime je Theofanus Mavromatis), Petar Bogdan (jedan Srbin, najveći književnik stare albanske književnosti), ili Ismail Ćemal (jedan Turčin, koji proglasi 1912. godine nezavisnost Albanije).”

 

Ardian Vehbiu, famozan albanski istoričar: [Citat Vehbije ostavljam na engleskom jeziku, pošto je jedno tehničko objašnjenje, posle kojeg se daje njegovo lično mišljenje da porijeklo Albanaca od Ilira ne zaslužuje svo to interesovanje, koje je pobudilo, da današnji Albanci nemaju nikakvo kulturno nasljedstvo od Ilira, i da na nekakav način, Iliri (kao i njihovi nesrećniji drugovi, Pelazgi) jesu jedno čisto djelo albanskog romantizma).]

 

There is an Illyrian myth, with which Albanian culture has been flirting for at least 150 years, and as a myth it can’t be questioned (for it has all the answers). There is also a very tentative Illyrian science, based mainly on archaeology, and on some data transmitted by Ancient Greek and Latin Historians.

These inscriptions, being totally alien to Albanian, show that the Illyrian question is extremely complicated, and that it isn’t likely to be resolved, unless fundamental epigraphic discoveries are made.

The great Illyrologist Hans Krahe himself was no supporter of the Illyrian theory about the origin of Albanians. In his late years he came to understand that most of his paleolinguistic theories were generally wrong. Krahe started by finding Illyrian traces everywhere in Europe, but then it was made clear that all he had found were Indo-European traces — and nobody had any doubt that Indo-European tribes had been in Europe for a long many years.
Onomastics is of no great help in settling linguistic and ethnogenetic issues. Let’s have a look at some important place names in Albanian territories, like Dajti, Shkodra, Durresi, Vlora, Burreli, Drini, Shkumbini, Tirana, etc. Are they Albanian? We can’t say that, for there are no Albanian words that would explain them (as we explain, for example, Kruja with “krue” – fountain).
This might well be true, but seems pathetic in front of the fact that we can’t explain through Albanian words the place names we currently use, let alone the Illyrian ones. So what?
Let’s move up in time, and reach the Middle Ages. In the Middle Ages the Albanians were somewhere there, though their first mention is in the 11th century (or 12th, I’m not sure). Where were they living? Where are the places they have named after their common words (technically called appellatives)? The south is full — literally full — of Slavic place names, especially the areas of Vlora, Tepelena, Skrapar, Mallakaster, Gramsh, Cermenike, Moker, Korce, Erseke.
My personal opinion is that the issue of Albanians descending or not from Illyrians doesn’t deserve the interest it has traditionally aroused. There is absolutely NO Illyrian cultural legacy among Albanians today. In a certain sense, Illyrians (with their less fortunate fellows, the Pelasgians) are a pure creation of Albanian romanticism.

Albanac, koji objavljuje ovaj prikaz grčkog sajta, završava ovo njegovo pretstavljanje pitanjima:

Kako se mogu nazvati istoričarima individi koji nemaju nikakvu spremu ne samo naučnu, već ni akademsku?

Kako se može nazvati istoričarem Ardian Vehbiu?

Kako se može nazvati istoričarem jedan Kaplan Resuli?

Kako se može nazvati istoričarem Lubonja?

Kako se dozvoljava ovim ljudima da slobodno lunjaju i bljuju žuč protiv albanskog identiteta?

Sve se završava fotografijom Esata Toptani, pod kojom je postavio dečituru: “Još koliko će takvih ljudi proizvesti Albanija?”. Treba znati da Albanci drže Esata Toptani-a za velikog i klasičnog izdajnika albanskog naroda, zato što u Prvom balkanskom ratu nije nastavio odbranu Skadra pod turskom zastavom, već ga predao crnogorskom Kralju Nikoli, poslije jedne stvarne herojske odbrane, a pošto su branioci počeli da umiru od gladi i kuge.

Kako vidite, on ne ređa pored pomenute trojice ni Piro Mishu, kamoli i najveće albanologe Albanije, akademika, prof. dr Eqrema Çabeja (koga Albanci smatraju za Boga njihove albanologije, a pošto su ga pročitali zatvorenih očiju), prof. dr Aleksa Budu (prvi presjednik Akademije nauka Albanije) i prof. dr Shabana Demiraj (poslije smrti A.Bude i ovaj presjednik Akademije nauka), koji su mnogo godina prije pomenutih isto tako izjavili da Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, ponajmanje Pelazgi. Za njega mora da i ovi nisu nikakvi istoričari, bez naučne i akademske spreme. Isto tako, mora du su bez ikakve naučne i akademske spreme i akademik, prof. dr Gustav Weigand, i akademik, prof. dr Norbert Jokl, i akademik, prof. dr Herman Hirt, i akademik, prof. dr Hans Krahe, i akademik, prof. dr Guliano Bonfante, i čitav jedan bataljon svijetski poznatih akademika, koji su dokumentima, činjenicama i strogo naučnim argumentima dokazali da Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, ponajmanje i Pelazgi.

Akademik, prof. dr Kaplan Resuli – Burović moli bezimenog Albanca da mu pošalje adresu, jer je spreman da pođe kod njega za tu njegovu “naučnu” i “akademsku” spremu, bez obzira koliko će mu za to tražiti da plati. Moguće jedno 43 novih godina zatvora i jedno 10 novih dranja na živo!!! Ali, da se u toj njegovoj “naučnoj” i “akademskoj” spremi ne uključuje i falsifikovanje tekstova, koje čini ovaj albanski superklug?! Pogledajte riječi koje smo podvukli! Je li istina da je Akademik Burović rekao da u Draču “ni danas nema nijednog Albanca”?! Gdje je to našao ovaj bezimeni Albanac?! U grčkom tekstu?! Ili u njegovoj “naučnoj” i “akademskoj” spremi?!

Izvolite istinu o podvučenim rečima:U originalu teksta Akademika Burovića na makedonski jezik piše: “Jan Kukuzel, iako se znae deka togaš, koga toj se rodil vo Drač, XI vek, tuka se ušte nema nitu eden edinstven Albanec” (Jan Kikuzel, iako se zna da tada, kad se on rodio u Draču, XI vijek, tu još nema ni jednog jedinog Albanca”, vidite list VEST, Skoplje, četvrtak, 27. februar 2003, str. 21, kolona II). Znači – u XI vijeku (!!!) nema u Draču ni jednog jedinog Albanca, a ne “danas”, kako mu tekst falsifikuju ovi Albanci! Da, ovi Albanci, a ne Grci! Evo vam i ime falsifikatora. Zove se Agron Tufa. On je ovaj falsifikat učinio odmah onih dana kada su Akademiku Buroviću objavili Makedonci njegov intervju u pomenutom listu VEST. Agron Tufa je to objavio u listu Tirane TEMA God. V, Br. 835, Tirana, 2-3. mart 2003, str. 2, sigurno ne samoinicijativno, već po potražnji i instrukcijama od albanske mafije na vlasti, što se potvrđuje ovom činjenicom: Akademik Burović je odmah protestirao usmeno i pismeno u redakciji tog lista i tražio da objave njegov demant, koji im je predao pismeno. Dan danas oni to nisu učinili! Naprotiv, taj su falsifikat preveli i na engleski jezik i proturili ga preko svojih sajtova i drugima.

Ovo nije ni prvi, niti poslednji njihov falsifikat protiv Akademika Burovića. Ovim falsifikatima oni smjeraju da ga kompromitiraju kao osobu koja piše besmislice. Na ovaj način nam oni dokazuju da su autohtoni, Iliri, pa i Pelazgi.

Usvajanje albanoloških teza Akademika Burovića i od samih Albanaca, izbezumilo je ove falsifikatore istorije albanskog naroda, pa njihovo pretendiranje da su autohtoni, Iliri i Pelazgi, dokazuju, kako rekosmo i kako vidite, proglašenjem za nemerodavne i neobrazovane, pa i za nenormalne ove koji im se suprotstavljaju. Dodajte ovome i njihove psovke, pretnje i falsifikate. Eto, to su njihovi dokumenti, činjenice i argumenti da su – P e l a z g i.

E pa srećno im bilo!

Samo, kad budu sišli sa drveta, neka nam pokažu njihove diplome o ovoj njihovoj naučnoj merodavnosti i na kojim su to pelaškim universitetima i akademijama pozobali tu njihovu akademsku spremu.

Luka TOMOVIĆ


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: